I never dreamed that I'd meet somebody like you.
And I never dreamed that I knew somebody like you.
...
What a wicked game to play, to make me feel this way.
What a wicked thing to do, to let me dream of you.
"Ne... Nismo mi bili ljubavnici... Nikad... Samo smo se ponekad malo gledali, kad nas nisu gledali... I to je sve..."
Da,da...priča mi se o ljubavi...
Svi bi u životu trebali osjetiti taj jedinstvan osječaj ljubavi...Iskreno vjerujem da svatko ima svoji srodnu dušu samo je treba prepoznati..
Hoće li to biti poznanik,osoba koju svakodnevno gledaš iliti pak potpuni neznanac koji upravo tebe čeka....???
U LJUBAVI NEMA PRAVILA!
Tako bi i ja svoju ljubavnu pricu mogla započeti...zapravo ona traje više od 2godine i nikada neće završiti..jer prava ljubav nema kraja i ne poznaje granice...
Prosinac je grabio kroz zimu. Pokušavajući skratiti duge kišne sate,
praćene siromašnim televizijskim programom, brbljala sam s nepoznatim osobama na internetu.Bilo je to davno.Još u 6 razredu osnovne škole.
Ubijala sam vrijeme. I dosadu.
Otkrivala sam neki drugi svijet ljudi i slova.
Sjećam se toga dana. Pozdrav od tri skromna slova odmah je izgledao posebno. Slova su plesala po ekranu. Veselila me. Poznanik koji me je ugledao tek na jednom od mnogobrojnih naših školskih natjecanja. Uvijek mi se sviđao.Najbolji igrač u svojoj ekipi iliti sam ga ja tako vidjela jer je baš bio sladak. . Riječi su se nizale poput šarenih perli u dugoj ogrlici. Trajalo je danima, pretvorilo se u mjesece. Moj stari ekran računala dobio je dušu. Slova su donosila tajnovitist bića koje me je zaista željelo ali još smo bili djeca. Bilo je čudo ali opet tako ugodno čitati lijepe rijeći i obečanja da ćemo ipaka jednom,u ovom ludom svijetu,čim nam se pruži prilika,sretnemo se...bez obzira na sve okolnsti ukrasti noć samo za nas dvoje. S proljećem mi se pokvario kompjuter i posllje popravka više nisam mogla ući na chat. Čarolija je prestala. A ja sam zaboravila na dječaka koji voli crne majice,sluša Balaševića,voli košaru i za mene je najbolji igrač svoje rukometne ekipe. Vrijeme je prolazilo.
I iznenada,nakon mnogo vremena došla mi je poruka,ali ovaj puta na mobitel. Bio je to taj isti dečko,želi je prijateljsto kad ljubav već nije mogao biti. Ali ne,u meni je čar nestala. zaboravila sam sve,bez odgovora nisam ni slutila da će to biti za koju godinu moja najveća ljubav.
Došao je i kraj 8.razreda.Sasvim slučajno smo se sreli. I stare rijeći su se probudile,a pogledi spojili ovaj puta u stvarnosti.Oči su sjaile. Sjedivši na stepenicama obostrano ruke su se spojile. Dvoje mladih,nespretnih i pomalo zbunjenih osjetili su nešta potpuno drugačije i bolje od svega ostalog.
I to je bio početak naše ljubavne idile...
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
boomp3.com
Mogao bih je jednostavno opisati kao tihu i razložnu osobu punu razumijevanja, ali, ruku na srce, to bi bio sasvim pogrešan opis...
Jer moja "Nana" je vjerojatno najćudljiviji stvor na svetu?
Umjela bi da se rasplače poletjevši visoko na čarobnom ćilimu Smijeha, i da ledenom tišinom iznenada zamrzne žuborni izvor Brbljanja. Neka Njena Ponoć otkucavala bi kad bih ja pomišljao da bal tek započinje? I Pepeljuga je napravila posao time što nije ostala do kraja, voljela je da kaže...
ah....da...to bi bila ja..Nana,vjerojatno najćudljiviji stvor na svijetu
" ja sam vjetar što ti daje krila, ti budi ptica koja vratit će mi mir... "
S vremena na vrijeme,ljudi nadmaše sebe.
Katkad te iznenade.
Katkad pokleknu.
Život je katkad čudan.Stisne te.
Ali ako otvoriš oči,naći ćeš nadu.
U taktovima pjesme.
I u očima voljene osobe.
A ako imaš sreće,ako si najveći sretnik
na ovome svijetu,onaj kojeg voliš,
uzvratit će ti ljubav
Postoje stvari koje znam i koje ne znam,a između su ....VRATA .
Idem u matematičku gimnaziju,iza mene već su dvije godine školovanja u toj prekrasnoj velikoj zgradi.
Volim školu.U njoj sam upoznala one zaista prave prijatelje.Mnogo ih je.Svi su mi važni. Ali kroz te 2 godine sam i mnogo toga shvatila. Ušla sam u svijet odraslih,upoznala ljudsku zlobu,pokvarenost i zavist.
Trudim se uz to sve ostati uvijek Ja i ne doputiti dotičnima da me spuste na njihovu razine.
Ne.Nikada.Prevelika sam dama.
Mnogo treba proći vremena dok dopustim ljudima da mi se približe.Dok se ne uvijerim da neće okreniti leđa.Odjednom nestati...
Cijenim iskrenost
Volim crvenu boju i tu snagu koja izvire iz nje...ponekad sam toliko zavidna na taj jedan ton.
Volim rock,starke,slikati,voljeti i biti voljena.
Postoji pjesma koja za mene nešto pune više od samo melodije.
Mama, take this badge off of me
I can't use it anymore.
It's gettin' dark, too dark for me to see
I feel like I'm knockin' on heaven's door.
Knock, knock, knockin' on heaven's door
Knock, knock, knockin' on heaven's door
Knock, knock, knockin' on heaven's door
Knock, knock, knockin' on heaven's door
Mama, put my guns in the ground
I can't shoot them anymore.
That long black cloud is comin' down
I feel like I'm knockin' on heaven's door.
Knock, knock, knockin' on heaven's door
Knock, knock, knockin' on heaven's door
Knock, knock, knockin' on heaven's door
Knock, knock, knockin' on heaven's door
Bob Dylan-Knocking on heaven ´s door
Jedan sunčani proljetni dan 5.4. promijenio je mnogo toga.Pjesma je nama bila dovoljna.
Ponekad se probudim
Želim da te poljubim
U sobi bez ijedne sjene
Nikog, samo ja i vrijeme
Sve se može srediti
Ali tebe ništa ne može zamijeniti
Kradem noći danima
S najboljim jaranima
Ponekad sam slabe volje
Prazno mi je, ali bolje
Sve se može srediti
Ali tebe ništa ne može zamijeniti
Ja od rođendana pa do rođendana
Čekam samo poziv tvoj
Makar prazne riječi
Bit će dovoljan mi znak da još nije gotovo
Svaka nova godina
Je slatka, nepredvidljiva
U danima budućnosti
Hiljadu mogućnosti
Sve će se promijeniti
Ali šta će tebe, šta će mi zamijeniti
Ja od rođendana pa do rođendana
Čekam samo poziv tvoj
Makar prazne riječi
Bit će dovoljan mi znak da još nije gotovo
Dovoljan mi znak da sam nekad bio ... samo tvoj
Ana-Kockica
Andrea i Megi
Bernarada
Jelena
Josip
Krešo moj
Lidija
Maja
Maja V.
Marija
Megi
Miki
Mračna čarobnica
Muki
Petra
Tina
Tinchy
Tonka
"Tragedije se događaju.
I što onda, dići ruke? Odustati? Ne.
Kad ti srce prepukne,
moraš se vraški boriti samo da preživiš.
Zato što i jesi živ. A bol koju osjećaš... To je život.
Zbunjenost i strah?
Podsjećaju te da negdje postoji nešto bolje i
da se za to vrijedi boriti..."
Noć bez zvijezda, gradovi bez imena i moja sjećanja
Tragovi kočenja na cestama što vode do neba
A bio sam na kraju svijeta sam bez tebe korak do sna
Sam protiv svih na kraju vremena a gdje si ostala ti
Zlatne godine i duge sjene
Pomoli se za naše vrijeme
Jednu svijeću ljubavi
Zapali za mene
Hladna kiša moje noći umiva tvojim suzama
Nije život posuo sa ružama sva moja sjećanja
A bio sam na kraju svijeta sam bez tebe korak do dna
Sam protiv svih na kraju vremena a gdje si ostala ti
A samo sam željela taj most ponekad prelaziti s tobom...
→ A&J
